Tko je na prvom mjestu, ja ili dijete?

Kao roditelji, iz prve ruke znamo koliko je dječji um egocentričan. Ne mislimo na sebičnost, jer su naša djeca sposobna za duboko nesebična djela, ali svijet postoji iz njihove perspektive i vrti se oko njih. Imaju potrebu osjećati se sigurno, voljeno i zaštićeno. I imaju svako pravo tako se i osjećati.

Ali gdje smo tu mi? U situaciji kada se naše potrebe razlikuju od potreba ili želja djeteta postavlja se pitanje tko je na prvom mjestu.

Smije li roditelj nastaviti i svoj život mimo uloge roditelja? Jesmo li mi samo roditelj ili smo i svoja osoba? Zaslužujemo li sreću ako se ona kosi s potrebama djeteta?

U trenutku kada na svijet donesemo novo biće, čitav naš sustav vrijednosti i prioriteta se mijenja. Više nismo odgovorni samo za sebe, nego i za onu osobu koja nam postaje centar svijeta. Kada odnos između dva roditelja ne uspije, situacija postaje vrlo teška i za roditelje i za dijete. Većini roditelja je dobrobit djeteta na prvom mjestu, što ne znači da nemaju svoje potrebe ili želje.

Kako pronaći sredinu između dvije krajnosti?

Svi smo čuli izreku “sretan roditelj, sretno dijete”. No je li to stvarno tako? Da li je dijete automatski sretno ako mi zadovoljavamo vlastite potrebe? Ili dijete dobija poruku da njegove potrebe nisu važne, da nikome nije na prvom mjestu, da nema kontrolu nad svojim životom?
Isto tako svi znamo da “roditelj mučenik” ne čini dobro ni sebi ni djetetu. Vječito iscrpljen, nagomilanog zamijeranja, neostvaren i duboko nesretan uvijek u iščekivanju zahvalnosti od strane djeteta koje nije ni tražilo da se za njega odreknemo svega.

Kako pronaći sredinu između te dvije krajnosti? Odgovor je, kao i najčešće u životu, negdje u sredini između zanemarivanja svojih potreba i ispunjavanju potreba pod svaku cijenu. Važno je da dijete zna da nam je na prvom mjestu i da sve što činimo činimo za njegovu dobrobit, ali je važno i da mi znamo da postoji prostor i za naše potrebe. Naša sreća ne mora ići nauštrb djeteta.

Potpuna sreća

Nije lako pomiriti osjećaj dužnosti roditeljstva sa željom za vlastitim razvojem mimo te uloge. Prvo čega se kao roditelji koji su single morate riješiti jest osjećaj grižnje savijesti. Zaslužujete potpunu sreću, a ona ne može proizaći isključivo iz roditeljstva. Odvojite vrijeme za sebe, otkrijte što čini vas kao vas, kako želite provoditi svoje vrijeme, što vas usrećuje; uložite u sebe, razvijajte se kao osoba, živite život u njegovoj cjelovitosti.

Ulaganje u sebe čini nas i boljim roditeljima. Usvajanje novih znanja i vještina, završavanje edukacija, učenje novog hobija, ulaganje u društvene odnose ili uzimanje vremena da bismo napunili baterije u prirodi i tišini…

Što god izaberemo raditi kako bismo se nastavili razvijati kao osobe biti će korisno i za dijete jer mu primjerom pokazujemo da je samorazvoj cjeloživotni proces.